Kada pogledam unatrag na naše 30 godina braka, shvaćam da je to bio najneplaniraniji i najneizvjesniji put u našem životu.
Nismo imali itinerer, GPS, rezerviran smještaj, motor, kacige, odijelo, ili fotić, ali smo imali trideset godina manje, jedno drugo, i beskonačnu ljubav i želju za istraživanjem nepoznatog.
Naša avantura nije imala unaprijed postavljene destinacije ni unaprijed izračunate troškove.
Umjesto toga, krenuli smo na put s punim srcem i otvorenim umovima, suočeni s izazovima i prilagodbama koje su nas oblikovale i učinile naš put nezaboravnim.
Za sve vas koji mislite da je naš brak savršen, zaboravite to!
Nema savršenih ljudi, a ni savršeni brakovi ne postoje. Mi smo ljudi od krvi i mesa, prepuni vrlina i mana. Svađali smo se, ljutili se, mirili se, ali smo uvijek voljeli jedno drugo. Kretali smo se, stajali, ne znajući ni kamo ni kako, tražeći prilike i često se boreći protiv društvenih, vjerskih i kulturnih normi koje nam nisu bile jasne.
Stvorili smo svoj vlastiti jedinstveni svemir, a taj put nas je doveo do dva predivna sina.
Niti smo bili tipični roditelji, niti su oni savršeni, ali su naši i volimo ih bezgranično.
Moj dragi ćelavac, ljubazni čovjek, voli me na svoj poseban način. Iako nemamo onu knjišku romantiku, nema velikih buketa i grandioznih geste, već trideset godina mi pruža svoju ljubav.
Trpi moje PM-e, moje teške dane, ludosti, depresije i bolove.
Ja, njegova šmizla s pesimističnim pogledom i romantičarskom dušom, podnosim njegove faze i nervoze.
Ali to je on, i to sam ja – dva putnika u nepoznato.
Kada mi je bilo najteže, uvijek me podizao, nikada nije rekao “ne mogu” ili “teško mi je”. Njegov zarazni optimizam i ljubav prema vožnji na motoru prenio je na mene.
Naučila sam kako se upušta u moto avanture, usprkos tome što nisam bila u tipičnoj moto opremi.
Sada uživamo u svakom trenutku našeg života, radujemo se malim stvarima poput cvijeća, mačaka i prirode.
On se brine za mene, pita me je li mi hladno, umorna, iako zna koliko uživam u svakom trenutku.
Naša ljubav je poput jednog velikog putovanja bez konačnog odredišta.
Iako život donosi uspon i pad, vjerujem da smo se zaljubili doživotno. Sjećam se kako sam maštala o princu na bijelom konju, ali sam, slučajno, upoznala mog fakin u narančastom Citroenu.
Taj “fakin” pokazao se kao čovjek velikog srca, dok su bajke ostale u prošlosti.
Svaki dan se zahvaljujem što su svi koje volim tu uz mene. Nadam se da će i naši sinovi pronaći svoje partnere koji će ih voljeti i cijeniti kao što nas dvoje volimo jedno drugo.
I na tridesetu godišnjicu, ne očekujem veliki buket ili grandioznu gesta, već jednostavan jutarnji čaj i pitanje: “Hoćeš li ga popiti u krevetu ili u boravku?”
Želim vam svima nesavršenu ljubav bez roka trajanja, ljubav koja vas ispunjava i štiti, baš kao što nas dvoje ispunjavamo jedno drugo.
Iako smo sada samo putnici u automobilu, još uvijek zajedno, svaki trenutak našeg života je nevjerojatan i dragocjen.
P.S. Očekujem još jedan put u Budimpeštu, iako često završi na neočekivanoj destinaciji, jer znamo da naš put ne slijedi uvijek upute, ali uvijek vodi ka ljubavi i radosti.
Dodaj komentar